Miho Baće

Rođen sam u Dubrovniku 1973. godine, gradu u kojem su more, kamen, svjetlo i horizont oduvijek određivali moj pogled na svijet.

Moj atelje nalazi se na Kantafigu, u prostoru koji je pripadao mojoj noni. To mjesto za mene nije samo radni prostor, nego i dio osobne memorije i obiteljskog nasljeđa. Upravo ondje nastaju moje slike – između sjećanja na Dubrovnik, njegovu neposrednu svakodnevicu i potrebe da taj poznati prostor uvijek iznova promatram iz neke druge perspektive.

U svom slikarstvu oslanjam se na dubrovačku tradiciju snažnog kolorita i slobodnog odnosa prema boji. Osjećam se baštinikom jedne šire kolorističke linije dubrovačkog slikarstva, ali joj ne želim biti samo nasljednik. Želim je nastaviti vlastitim jezikom, kroz suvremenu apstrakciju, snažan potez, slojevitost boje i izraženu gestualnost.

Boja je za mene više od likovnog sredstva. Ona nosi emociju, atmosferu i sjećanje. Često polazim od motiva koji su mi bliski – mora, horizonta, otoka, žena, tijela, kuća, putovanja i prostora Dubrovnika – ali ih postupno oslobađam od njihove doslovnosti. Zanima me trenutak u kojem motiv prestaje biti samo ono što prepoznajemo i postaje nešto što osjećamo.

U mojim se slikama često pojavljuje horizont. On za mene nije samo granica između mora i neba, nego prostor između onoga što smo ostavili iza sebe i onoga prema čemu tek idemo. Zato su moji horizonti istodobno osobni i univerzalni.

Slikam uljem na platnu, najčešće špahtlom i snažnim, slobodnim potezima kista. Ne nastojim reproducirati stvarnost. Zanima me njezina unutarnja energija – ono što ostaje kada se od slike oduzme sve suvišno.

Svoj rad ne doživljavam kao završenu priču. Svaka slika za mene otvara novi prostor – novi pogled, novo pitanje i novi horizont.